Izlazak
Subota u Starom zavjetu
Subota u Bibliji.
Subota je središte u obožavanju Boga. Kao uspomena na stvaranje, ona nam otkriva zašto Boga treba obožavati: On je Stvoritelj, a mi Njegova stvorenja. "Subota stoga počiva u samom temelju obožavanja Boga, jer ona, kao nijedna druga ustanova, na najupečatljiviji način daje pouke o ovoj velikoj istini. Pravi temelj obožavanja Boga, ne samo sedmoga dana, već svih bogoslužja, nalazi se u razlici između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Ova velika činjenica nikada ne može zastarjeti i nikada se ne smije zaboraviti." Kako bi se činjenica da je Bog stvoritelj, a mi stvorenja ukorijenila u umove ljudi, Bog je ustanovio subotu.
Subota prilikom stvaranja.
„Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.“ (Postanak 2, 1-4)
Subota je poseban Božji dar, koji osposobljuje ljudski rod da doživi nebesku stvarnost na Zemlji. Subotu su obilježile tri specifične Božje aktivnosti; Božji odmor, blagoslivljanje i posvećenje:
1) Bog se odmarao u subotu. Sedmoga je dana Bog "prestao raditi i odahnuo" (Izl 31,17) Glagol "počinuti", šabat, doslovno znači, prestati s poslom ili aktivnošću (usporedi: Post 8,22). "Božji odmor nije bio rezultat ni iscrpljenosti ni umora, već prestanak s ranijim poslom." Bog se odmarao, prekinuo s aktivnošću, jer je to vrijeme htio provesti sa svojim stvorenjima.
2) Bog je blagoslovio subotu. Ne samo što je Bog stvorio subotu već ju je i blagoslovio. "Blagoslivljanje sedmoga dana u suštini znači da je on time proglašen predmetom izrazite božanske naklonosti i danom koji će donositi blagoslov Njegovim stvorenjima."
3) Bog je posvetio subotu. Posvetiti nešto znači načiniti ga svetim, ili posvećenim, ili ga izdvojiti kao sveto i za svetu uporabu. Posvećeni mogu biti ljudi, mjesta (kao što su svetište, hram ili crkva) i vrijeme (sveti dani). Činjenica da je Bog posvetio sedmi dan znači da je ovaj dan svet, da ga je On izdvojio za uzvišeni cilj obogaćivanja božansko-ljudskih odnosa.
Bog je blagoslovio i posvetio sedmi dan subotu zato što se toga dana odmarao od svih svojih djela. On ga je blagoslovio i posvetio za ljudski rod, a ne za sebe. Njegova osobna prisutnost donosi suboti Božji blagoslov i posvećenje.
Subota kod Sinaja.
Događaji koji su uslijedili nakon izlaska Izraelaca iz Egipta, pokazuju da su oni u velikoj mjeri izgubili iz vida subotu. Strogi zahtjevi ropstva kao da su svetkovanje subote učinili veoma teškim. Odmah nakon što su stekli slobodu, Bog ih je čudom padanja mane i objavljivanjem Deset zapovijedi izričito podsjetio na njihovu obvezu svetkovanja sedmoga dana - subote.
1) Subota i mana. Mjesec dana prije no što je objavio Zakon sa Sinaja, Bog je narodu obećao zaštitu od bolesti ako bude brižljivo pazio zapovijedi Njegove "i držao njegove zakone". (Izl 15,26; usporedi: Post 26,5). Uskoro nakon davanja ovog obećanja, Bog je podsjetio Izraelce na svetost subote. Čudom davanja mane On ih je praktično podučio koliko važnim smatra njihov odmor sedmoga dana.
Svakoga dana u tjednu Bog je Izraelcima davao dostatno mane kojom je zadovoljavao njihove potrebe za taj dan. Oni je nisu smjeli nimalo ostaviti za sljedeći dan, jer bi se ako bi tako učinili, pokvarila (Izl 16,4.16-19). Šestoga dana morali su je skupiti dvostruko više no obično, tako da su imali dostatno za svoje potrebe tijekom ta dva dana - tog dana i subote. Podučavajući ih da je šesti dan određen za pripremu, kao i to kako treba svetkovati subotu, Bog je rekao: "Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite ispeći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra." (Izl 16,23). Samo se sedmoga dana mana nije ukvarila (Izl 16,24). Jezikom sličnim četvrtoj zapovijedi Mojsije je rekao: "Šest je dana skupljajte, a sedmoga u subotu, neće je biti." (Izl 16,26)
Četrdeset godina ili više od 2.000 uzastopnih tjednih subota, dok su Izraelci bili u pustinji, čudo s manom podsjećalo je na ovaj model od šest radnih dana i sedmog dana za odmor.
2) Subota i Zakon.
Bog je postavio zapovijed o suboti u središte Dekaloga. Ona ovako glasi:
"Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni." (Izl 20,8-11).
Sve zapovijedi iz Dekaloga imaju životni značaj i nijedna se ne smije zanemariti (Jak 2,10), pa ipak Bog je označio zapovijed o suboti među svim ostalim zapovijedima. U posebnom odnosu spram nje, On je naredio "Sjeti se", pozivajući ljudski rod da se sačuva od opasnosti da zaboravi njen značaj..
Zapovijed o suboti djeluje kao pečat na Božjem Zakonu. Obično, pečati sadrže tri elementa: ime vlasnika pečata, njegovo zvanje i pravnu nadležnost. Službeni pečati služe za ovjeru značajnih dokumenata. Dokument prisvaja sebi autoritet zvaničnika čiji je pečat stavljen na njega. Pečat u biti znači da je sam zvaničnik odobrio dokument i da iza njega stoji sva moć njegove nadležnosti.
Između Deset zapovijedi, Zapovijed o suboti sadrži životne elemente pečata. Ona jedina između njih deset označuje pravoga Boga izričući Mu ime: "Jahve, Bog tvoj"; njegovo zvanje: "Jahve je stvarao" - Tvorac; i Njegovu teritorijalnost: "nebo i zemlju" (Izl 20,10.11). Budući da samo četvrta zapovijed iskazuje čiji autoritet stoji iza Deset zapovijedi, onda ona "sadrži pečat Boga, dodan Njegovom Zakonu kao dokaz njegove autentičnosti i obavezujuće sile".
Premda je ljudskim bićima potreban tjelesni odmor da osvježe svoje tijelo, Bog zasniva svoju zapovijed na našem odmoru u subotu po Njegovom primjeru. Budući da se On odmarao od svoga djelovanja u prvom tjednu ovoga svijeta, i mi se trebamo odmarati.
3) Subota i savez.
Kao što je Božji Zakon bio u žarištu saveza (Izl 34,27), tako je i subota, stavljena u srce Zakona, istaknuta u Njegovom savezu. Bog je objavio subotu kao "znak između sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih povećujem." (Ez 20,12; usporedi: Ez 20,20; Izl 31,17). Stoga je, rekao je On, svetkovanje subote vječni savez (Izl 31,16). "Upravo kao što je savez zasnovan na Božjoj ljubavi prema Njegovom narodu (Pnz 7,7.8), tako je i subota, kao znak toga saveza, znak božanske ljubavi.
