Izlazak
Deset Božjih zapovijedi
Jesu li 10 Božjih zapovijedi u Bibliji iste zapovijedima zapisane u katekizmu katoličke crkve?
Ako usporedite obje verzije Dekaloga, vidjet ćete da je druga zapovijed iz Biblije koja zabranjuje pravljenje i klanjanje kipovima izbačena u katoličkom katekizmu. Da bi broj zapovijedi u katekizmu i dalje iznosio deset, Rim je posljednju zapovijed iz Biblije podijelio na dvije. Četvrta zapovijed skraćena, a Subotnji dan odmora je zamijenjen nedjeljnim. Dakle, kada se usporede zapovijedi zapisane u Bibliji s onima u katekizmu, vidimo da se ne radi o istim zapovijedima.
Deset Božjih zapovijedi (Biblija)
(Izlazak 20, 2-17; vidi i Ponovljeni zakon 5,6-21):
1. Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
2. Ne pravi sebi lika (kipa) ni obličja (slike) bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
4. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
6. Ne ubij!
7. Ne učini preljuba!
8. Ne ukradi!
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!
Deset Božjih zapovijedi ( katolički katekizam )
1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva !
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari !
Tko želi promijeniti Božji zakon?
On[mali rog] će govoriti velike riječi protiv Svevišnjega i izmoriti svece Svevišnjega, i pomišljat će da promijeni vremena i zakone: i bit će mu predani u ruku sve do jednog vremena i vremena i pola vremena. (Daniel 7,25)
Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, koji se protivi i uzdiže sebe iznad svega što se naziva Bogom ili se štuje, tako da i u hram Božji zasjedne kao Bog prikazujući sebe Bogom (2.Solunjanima 2,3.4) Jer tajna bezakonja već djeluje: samo ima tko ga zasad zadržava, dok on ne bude uklonjen. Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavom Dolaska svoga - njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. (2. Solunjanima 7-11)
Biblija govori o duhovnoj sili, odnosno otpaloj crkvi koja će si dati za pravo da promijeni Božje zakone. U Danijelovom proročanstvu ta sila se naziva "malim rogom", a u Novom zavjetu "Sinom propasti" i "Čovjekom bezakonja". U Svetome Pismu se na još samo jednom mjestu spominje izraz "sin propasti". U Ivanu 17,12, Isus Judu naziva "sinom propasti" pošto je on učenik koji ga je izdao. Juda je bio uz Isusa tri i pol godine i imao privilegiju živjeti uz onoga koji je Emanuel, "Bog s nama". U tom razdoblju svakodnevno je u Isusu gledao primjer davanja i požrtvovnosti stoga je mnogo puta bio osvjedočen o svoju sebičnost i ljubav prema novcu. Umjesto da odbaci grijeh, ljubav prema novcu ga je obuzela te je za 30 srebrnjaka predao svog Učitelja onima koji su ga odlučili ubiti. Kao što je Juda izdao Isusa za osobnu korist, tako ga je i otpala crkva izdala kada je odbacila 10 zapovijedi kako bi se dodvorila neznabožačkim štovateljima kipova i svetkovateljima sunčevog dana - nedjelje.
Otpala crkva se postavila iznad Boga onda kada si je uzela za pravo da može promijeniti one zapovijedi koje je Bog vlastitim prstom upisao na dvije kamene ploče i predao ih svome narodu. „I dade on Mojsiju, kada je završio svoj razgovor s njim na brdu Sinaju, dvije ploče svjedočanstva; kamene ploče ispisane prstom Božjim“ (Izlazak 31,18)
Božji zakon i principi Božjeg kraljevstva su nepromjenjivi i vječni, no otpala crkva uspješno koristi svoj utjecaj i moć da bi varala ljudski rod svojim falsifikatom, a varat će ga sve dok Krist ponovno ne dođe na zemlju u punoj slavi i prekine njenu obmanu. Nažalost, meni brojni dragi ljudi ne vide ovu uspostavljenu obmanu, stoga je moja iskrena želja da svi preko raznih kanala dobe priliku čuti za istinu i ispitati ju u svjetlu Biblije "jer svi se moramo pojaviti pred Kristovim sudom: da svaki primi ono što je u svome tijelu učinio, bilo to dobro ili loše." (2. Korinćanima 5,10)
Isus Krist nam za sebe kaže: "Ja sam put, istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni." "Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. A dao mu je i ovlast da sudi, jer je Sin čovječji." (Ivan 14,6; 5,26.27) Jedino Isus ima vlast nad svime što postoji, prema tome svi su ljudi pozvani da prihvate njegov autoritet i slijede Božji zakon po kojemu će svi biti suđeni. Mnogi iskrena srca slijede zakone koje su uspostavili smrtni ljudi koji su se gradili Bogom. Slijedeći ljudske zakone, brojne duše prihvaćaju ljudski autoritet povrh Božjeg autoriteta. No Bog nas neizmjerno voli i želi da ga upoznamo onako kako se objavio u Bibliji. Zato što nas ljubi, neće nam uzeti za zlo one stvari koje smo činili kada smo živjeli u neznanju, ali nas poziva da se odvratimo od pogrešnog puta kojim hodimo. "Stoga vas, kao njegovi suradnici, zaklinjemo da ne primate uzalud Božju milost. Jer on Veli: "U doba prihvaćanja sam te uslušao i pomogao ti u dan spasenja. Evo, sada je trenutak prihvaćanja!, Evo, sada je dan spasenja." (2. Korinćanima 6,1.2) "Danas ako čujete njegov glas, ne otvrdnite srca svoja." (Hebrejima 3,7)
Ima li tko pravo mijenjati Božje zapovijedi?
“Niti što nadodajte onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimajte; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga što vam ih dajem.” (Pnz 4,2)
Ima li ljudska predaja veći autoritet od Božje Riječi?
"Dobro je o vama licemjerima prorokovao Izaija. Kao što je pisano: "Ovaj me puk usnama časti, a srce im je daleko od mene. No uzalud me štuju naučavajući kao nauke uredbe ljudske. Jer napustivši zapovijed Božju, držite predaju ljudsku... Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju."" (Mk 7,6-8)
Postoji li zapovijed koju smijemo kršiti?
"Tko vrši sav Zakon, a samo u jednoj odredbi pogriješi, kriv je kao da je sve prekršio. Jer Bog koji je rekao: 'Ne čini preljub' kazao je i: 'Ne ubij!' Pa ako i nisi počinio preljub, ali si nekog ubio, u potpunosti si prekršio Božji zakon i pred Bogom si kriv za sve" (Jakov 2, 10.11)
Život po Božjim zapovijedima je život u ljubavi
"Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga; jer onaj tko ljubi drugoga, ispunio je Zakon. Jer: "Ne čini preljuba", "Ne ubij", "Ne ukradi","Ne svjedoči lažno", "Ne poželi", i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Ljubav ne čini zlo bližnjemu, stoga je ljubav ispunjenje Zakona." (Rimljanima 13,8-10)
„I dade on Mojsiju, kada je završio svoj razgovor s njim na brdu Sinaju, dvije ploče svjedočanstva; kamene ploče ispisane prstom Božjim“ ( Izlazak 31, 18 )
"Pravda je tvoja pravda vječita i zakon je tvoj sama istina" (Ps 119 ,142)
"Ti si odbacio sve one koji su zabludjeli daleko od tvojih zapovijedi, jer njihova okolišanja bijahu sama laž" (Ps 119, 118)
"Ako vršimo Božje zapovijedi, po tome znamo da ga poznamo. Tko tvrdi "Poznajem ga", a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je i u njemu nema istine" (1.Iv 2,3-4)
"Jer u ovome se sastoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi" (1.Iv 5,3)
"Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih taj me ljubi" (Iv 14,21)
"Ako me ljubite vršit ćete moje zapovijedi" (Iv 14,13)
"Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo" (Pz 5,29)
"Ako zapovijedi moje uzdržite, ostat ćete u ljubavi mojoj, kao što sam i ja održao zapovijedi Oca svojega, i ostajem u ljubavi njegovoj. (Iv 15,10)
"Po ovome znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove čuvamo. Jer ovo je ljubav Božja: da čuvamo njegove zapovijedi, a njegove zapovijedi nisu teške." (1. Ivanova 5,2.3)
Deset Božjih zapovijedi nisu sve zapovijedi koje je Bog dao. One su ustav, temelj Božjeg kraljevstva iza kojeg se nalazi čitav niz životnih principa i zakona. Ljudi su upali u legalizam i gledali na Božje zapovijedi kao na puko slovo kojeg su štovali više od živoga Boga. Oni su više ljubili pravilo nego Boga i čovjeka. Ljudi su slijepo slijedili pisano pravilo dok se u njihovim srcima nalazila mržnja, samopravednost, ljubomora, požuda, zavist, ljubav prema novcu, oholost, umišljenost i ostalo. Takav je bio i Pavao: „Misli li netko da se može pouzdavati u tijelo, ja još više: obrezan osmoga dana, od roda sam Izraelova, od Benjaminova plemena, Hebrej od Hebreja, po Zakonu Farizej, po revnosti progonitelj crkve, po pravednosti po Zakonu, besprijekoran.“ (Filipljanima 3,4-6) Pavao je u svojoj mladosti savršeno ispunjavao sve zapovijedi i propise, pouzdao se u svoja tjelesna postignuća i mislio da je time bliži Bogu. Međutim nakon što se susreo s Isusom, Pavao je izjavio: „Jer znamo da je Zakon duhovan; ali ja sam tjelesan, prodan pod grijeh. Jer ne shvaćam što činim: jer ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim, to činim... Jer znam da u meni, to jest u mome tijelu, ništa dobro ne prebiva: jer „htjeti“ jest pristuno u meni, ali „činiti dobro“ ne nalazim. Jer dobro koje bih htio, ne činim, a zlo koje ne bih htio, to činim... Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti iz ovog smrtnog tijela?“ (Rimljanima 8,14-24)
Kakva je to dubina Božjeg Zakona koju je Isus otkrio, a koja je Pavlu otkrila nemoćnost da ju čini? Propovijedajući velikom mnoštvu, Isus im je rekao: "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se bez razloga srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu."
Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."
Pavao je shvatio da je prekršio Božji zakon čim je na svoja djela bio pokrenut pogrešnim motivima. Mržnja je upravljala njime kada je progonio, zatvarao i davao ubiti kršćane, makar im ne bio oduzeo život. Shvatio je da čovjek ne mora činiti preljube da bi prekršio sedmu Božju zapovijed, jer svaki čovjek kojim vlada požuda je prekršitelj Zakona. Čovjek koji je rob svojih strasti će učiniti seksualni nemoral čim mu se ukaže prilika, a ako i ne učini preljubu u nekom trenutku to može biti iz straha pošto bi mu taj čin, ako se otkrije, mogao okaljati njegov ugled ili razoriti njegovu obitelj.
Svi grijesi koje čovjek čini narušavaju savršeni ustroj svemira. Grijeh je neskladna nota u predivnoj harmoniji života. Kada je vidio dubinu Božje svetosti i njegovog Zakona, shvatio je da je jadan, otuđen od Boga, osuđen na propast pošto je on neskladna nota u svemiru. S jedne strane ga je prošla jeza, no s druge strane je vidio koliko je Božja ljubav prema palom čovjeku velika. „Zakon je došao da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, mnogo više je obilovala milost: da bi, kao što je grijeh vladao smrću, tako i milost putem pravednosti vladala za život vječni po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.“ (Rimljanima 5,20.21)
Pavlovo grešno stanje, narušen odnos s Bogom i nerealno sagledavanje vlastitog života su ga natjerali da više ne gleda na sebe i u svojim dostignućima traži spas i preporuke kod Boga, već da iskoristi svaki pruženi trenutak kako bi svoj pogled usmjerio na Krista, začetnika i dovršitelja naše vjere. Pavao je tražio da bude hram u kojem će prebivati Božji Duh, htio je da njegov karakter vjerno odražava Kristov. U svakodnevnoj zajednici s Bogom, Božje misli su postajale Pavlovim mislima i on se preobražavao u novog čovjeka obnovom svoga uma. Tražio je od Boga kako bi u svim životnim situacijama mogao prosuditi što je dobra, ugodna i savršena volja Božja. Spasenje dolazi kao nezasluženi dar kojeg Bog nudi svima, a kao odgovor na taj dar Pavao se borio protiv svakog njemu poznatog grijeha koji je njime vladao i u svojoj ljudskoj domeni je činio sve kako bi u svom životu ispunio ono poslanje koje mu je Bog osobno otkrio. Posljedice njegove vjere i svakodnevnog zajedništva s Kristom su bile čist život i silna djela koja je činio. Pavlova vjera je bila blagoslovljena od Boga te je on učinio velike stvari za Božje djelo osnivajući brojne crkve diljem Rimskog carstva.
Svi mi koji živimo život po Božjem Duhu, a ne po svojim tjelesnim požudama i prohtjevima, ispunjavamo samu srž Zakona. Međutim, da bi ostali u Kristu, da bi Sveti Duh prebivao u nama i da bi živjeli u skladu sa Zakonom, moramo se svakodnevno preispitivati u svjetlu Božje Riječi, moramo se pitati postoji li kakav grijeh kojeg nismo ispovijedili i što ja osobno činim i mogu učiniti za Boga i njegovo djelo. Na nama je da vodimo dobru bitku vjere kako bi se pripremili za susret s Kristom i kako nas njegov dolazak ne bi iznenadio.
Tajne Biblije - Kovčeg zavjeta
