Izlazak
Opravdanje isključivo vjerom
Opravdanje isključivo vjerom
“Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda našega Isusa Krista.” (Rimljanima 5:1)
“Svjetlost koju mi je Bog dao stavlja ovo značajno pitanje [spasenja] u mom umu iznad svakog drugog pitanja. Opravdanje je isključivo čin Božje milosti i ne stječe se nikakvim djelima koje pali čovjek može učiniti.”—Faith and Works, str. 20.
1. UVJETI OPRAVDANJA
a. Pod kojim jedinim uvjetom grješnik može biti opravdan? Djela 16:31.
("Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!")
“Kad Bog grješniku oprosti, oslobađa ga zaslužene kazne i postupa s njim kao da uopće nije griješio; ukazuje mu svoju božansku milost i odobravanje i opravdava ga zaslugama Kristove pravde. Grješnik može biti opravdan samo vjerom u otkup i ispaštanje ljubljenog Božjeg Sina, koji je postao žrtva za grijeh palog svijeta. Nitko se ne može opravdati bilo kakvim svojim djelima. Od krivice grijeha, od osude zakona i kazne za prijestup čovjek se može osloboditi samo Kristovim zaslugama, stradanjem, smrću i uskrsnućem. Vjera je jedini uvjet pod kojim se opravdanje može dobiti, a vjera uključuje ne samo ispovijedanje, već i stvarno vjerovanje.”—That I May Know Him, str. 110.
b. Vjera je uvjet pod kojim Bog prašta grješniku i opravdava ga. Kako se to ostvaruje? Matej 15:22–28; Marko 9:20–24.
22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" 23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer viče za nama." 24 On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" 26 On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." 27 A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" 28 Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa.
20 I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21 Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! 22 A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23 Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" 24 Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"
“Bog je našao shodnim odrediti vjeru kao uvjet pomilovanja grješnicima – ne zato što bi se u vjeri nalazila bilo kakva sila kojom bismo zaslužili spasenje, već zato što se vjera može uhvatiti za Kristove zasluge koje su dane kao lijek protiv grijeha.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 366, 367.
2. PRIMJER OPRAVDANJA—ABRAHAM
a. Kako je pravednost pripisana Abrahamu? Kakvu zaslugu imaju djela u stjecanju opravdanja? Postanak (1. Moj) 15:1, 5, 6.
“Jasno i razgovijetno treba reći da u pogledu našeg položaja pred Bogom ili onoga što nam On daje kao nezaslužen dar ništa nije moguće učiniti ljudskom zaslugom. Kad bi vjerom i djelima bilo tko mogao steći spasenje, onda bi Stvoritelj bio pod obvezom u odnosu na svoje stvorenje. U ovome postoji mogućnost da se laž prihvati kao istina. Kad bi čovjek bilo čime mogao zaslužiti spasenje, bio bi u istom položaju kao oni koji čini takozvane pokore za svoje grijehe. Spasenje bi, u tom slučaju, djelomično bilo dug s Božje strane, nešto što se može zaraditi kao plaća. Budući da čovjek ne može zaslužiti spasenje nikakvim svojim djelima, on potpuno ovisi o milosti koja mu se ukazuje kao grješniku samo zato što vjerom prihvaća Isusa. To je potpuno nezaslužen dar. Opravdanje vjerom je iznad svakog raspravljanja, i sve takve polemike prestaju čim se shvati da pali čovjek nikakvim svojim djelima ne može zaslužiti vječni život. Svjetlost koju mi je Bog dao uzdiže ovaj značajan predmet u mom umu iznad svakog drugog pitanja. Opravdanje je isključivo čin Božje milosti i ne stječe se nikakvim djelima koje pali čovjek može učiniti.”—Faith and Works, str. 19, 20.
b. Kako se, prema Abrahamovu iskustvu, pravednost pripisuje grješniku? Rimljanima 4:1–8.
“Pravednost je poslušnost zakonu. Zakon zahtijeva pravednost, i grješnik ju je dužan pokazati prema zakonu, ali on ju nije u stanju izvršiti. Jedini način na koji može postići pravednost je kroz vjeru. Vjerom može pred Boga iznijeti Kristove zasluge, a Gospod poslušnost svoga Sina pripisuje grješniku. Kristova pravednost prihvaća se umjesto čovjekova neuspjeha te Bog prihvaća prašta i opravdava vjernu dušu koja se kaje, odnosi se prema njoj kao da je pravedna i ljubi ju kao što ljubi svog Sina. Tako je vjeri pripisana pravda, te pomilovana duša napreduje iz milosti u milost, iz svjetlosti u veću svjetlost, i može s radošću reći: ‘On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani Njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.’ (Titu 3:5–7).”— Odabrane poruke, knj. 1, str. (367.
3. ŽENA KOJA JE BOLOVALA OD KRVARENJA
a. Što se dogodilo na Isusovu putu u Jairov dom? Marko 5:22–27.
“Kad je [Veliki Liječnik] prolazio, [žena koja je bolovala od krvarenja] pružila je ruku i dotakla se samo ruba Njegove haljine. U tom trenutku osjetila je da je iscijeljena. U tom jednom jedinom dodiru bila je skupljena vjera njezina života, i u istom trenutku su bol i slabost ustupili mjesto snazi i savršenom zdravlju. . . .
“Spasitelj je razlikovao dodir vjere od slučajnog dodira nepažljive gomile. Takvo pouzdanje nije smjelo proći a da ne bude zapaženo. On je želio smjernoj ženi uputiti riječi utjehe, koje će za nju biti izvor radosti – riječi koje će biti blagoslov za Njegove učenike do kraja vijeka. . . .
“On nikome nije pružio priliku za pretpostavku da sam dodir Njegovih haljina donosi iscjeljenje. Iscjeljenje ne dolazi kroz vanjski dodir s Njim, nego kroz vjeru koja se čvrsto drži Njegove božanske sile.”—Čežnja vjekova, str. 343–347.
b. Kakva je razlika postojala između slučajnog dodira nekog iz mnoštva prisutnih i dodira bolesne žene koja se samo dotakla Njegove haljine? Marko 5:28–34.
“Radoznala svjetina koja se gurala oko Isusa nije primila nikakvo izlijevanje životne sile od dodira s Njime. Ali kad je jedna i napaćena žena, koja je bila bolesnik dvanaest godina, u svojoj velikoj potrebi ispružila ruku i dotakla se ruba Njegove odjeće, osjetila je iscjeljujuću moć. Njezin dodir bio je dodir vjere i Krist ga je prepoznao kao takvog. Znao je da je iz Njega izišla sila... Vjera koja nas dovodi u živi dodir s Kristom, s naše strane mora uključivati najveću naklonost, potpuno pouzdanje i sveobuhvatno predanje. Ta vjera radi kroz ljubav i čisti dušu. Ona u životu Kristova sljedbenika dovodi do istinske poslušnosti Božjim zapovijedima; rezultat žive veze s Kristom bit će ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima.”—Odabrane poruke, knj. 1, str. 334.
4. OZDRAVLJENJE KRONIČNOG PARALITIČARA
a. Kako je ovaj težak bolesnik reagirao na Kristovu zapovijed? Što možemo naučiti iz njegova primjera? Ivan 5:1–9.
“Već iz samog biblijskog izvješća na koji je način Isus izliječio bolesnika, možemo naučiti nešto o tome kako vjerovati u Njega da bi nam oprostio grijehe. Vratimo se na biblijski izvještaj o paraliziranom čovjeku iz Betsaide. Taj je patnik bio posve bespomoćan. Svoje noge nije koristio već trideset osam godina, a Isus mu ipak naređuje: 'Uzmi svoju postelju i hodaj!' Bolesnik je mogao reći: 'Gospode, učinit ću to ako me izliječiš.' No on to nije rekao. Vjerovao je Kristovim riječima, povjerovao je da je ozdravio i odmah pokušao ustati. Želio je hodati i prohodao je. Postupio je prema Kristovim riječima, a Bog mu je dao snagu; bolesnik je ozdravio.”—Put Kristu, str. 50.
b. Kako se mi trebamo ugledati na primjer ovog čovjeka koji je ozdravio vjerom? Marko 11:24.
“U sličnom je položaju i grješnik. Ne možete okajati grijehe prošlosti, ne možete promijeniti srce ni svojim naporima postati sveti. No Bog obećava da će sve to On kroz Krista učiniti za vas. Vjerujte u to obećanje. Priznajte svoje grijehe i predajte se Bogu. Izrazite želju da Mu služite. Učinite li to, Bog će sigurno ispuniti na vama svoju riječ. Ako vjerujete tom obeća-nju - ako vjerujete da vam je oprostio i očistio vas - Bog će to i učiniti. Izliječit će vas, kao što je i paraliziranom čovjeku dao silu da hoda kad je povjerovao da je izliječen. Ako vjerujete, to će se i dogoditi. Nemojte čekati da osjetite kako ste ozdravili, već recite: Vjerujem u to. To je tako ne zato što ja to osjećam, nego zato što je Bog to obećao.
“Isus kaže: 'Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili i bit će vam.' (Marko 11:24) Uvjet za ispunjenje tog obećanja je da naše molitve budu u suglasju s Božjom voljom. A Božja je volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i osposobi nas da živimo svetim životom. Za te se, dakle, blagoslove možemo moliti, vjerovati da ćemo ih primiti i zahvaliti Bogu što smo ih primili. Naša je prednost da dođemo Isusu koji će nas očistiti da bismo mogli stati pred Božji Zakon bez stida i grižnje savjesti. 'Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu i ne hode po tijelu nego po duhu.' (Rimljanima 8:1).”— Put Kristu, str. 51.
5. VJEŽBANJE VJERE
a. Na koga moramo gledati da bismo primili vjeru? S kakvim ciljem nam se vjera daje? Hebrejima 12:2; Ivan 6:29.
“Iako se grješnik ne može spasiti svojom snagom, ipak mora nešto poduzeti da bi osigurao spasenje. Krist kaže: ‘Koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje’ (Ivan 6:37). Međutim, mi moramo doći k Njemu; i ako se kajemo za svoje grijehe, moramo vjerovati da će nas On primiti i oprostiti nam. Vjera je dar od Boga, ali mi imamo moć vježbati je. Vjera je ruka kojom duša prihvaća milost – ponuđen Božji dar.”—Patrijarsi i proroci, str. 431.
b. Kako apostol Pavao objašnjava pojam vjere? Koje dodatno objašnjenje daje Duh proroštva? Hebrejima 11:1–3.
“Vjera nije temelj našeg spasenja, već velik blagoslov – oko kojim vidimo, uho kojim čujemo, noga kojom hodamo, ruka kojom se držimo. Ona predstavlja sredstvo, a ne cilj. Kad je Krist dao svoj život da spasi grješnike, zašto da se ne koristimo tim blagoslovom? Ja se vjerom hvatam za to, i ta vjera je bit onoga čemu se nadam, i dokaz o onome što je nevidljivo. Oslanjajući se na to i vjerujući, nalazim mir u Gospodu Isusu Kristu.”—Biblijski komentari, sv. 6, str. 1073.
