Izlazak
Pakao - mjesto vječnih muka?
Budući da nam je Bog temeljne istine ostavio u Svetom pismu ono treba biti temeljni izvor iz kojega ćemo razaznati što je istina. Na žalost mnogi kršćani svoja stajališta temelje na tradiciji i drugim izvorima koji su kontradiktorni i dijametralno suprotni od Biblije i biblijskih učenja te na taj način diskreditiraju Boga i njegovu riječ. Većina današnjeg kršćanskog svijeta smatra da će nepokajani ljudi nakon svoje smrti biti zauvijek mučeni u paklu. Ukoliko se malo detaljnije uđe u biblijski tekst jasno je da ova teza ne samo da ne drži vodu, nego je jedna opasna dogma koja je mnoge ljude okrenula od kršćanstva. Za razjasniti ovo pitanje treba prvo razjasniti što je duša i da li je ona besmrtna.
Što je duša?
"Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša." (Postanak 2,7) Dakle; Tijelo + dah života = čovjek / živa duša. Ovdje vidimo da je zapravo čovjek u cjelini duša. To potvrđuju mnogi biblijski citati kao što su Otk 16,3, Post 3,19, Djela 27,37, Prop 12,17 (Bog uzima duh života), Otk 11,11 (Bog vraća duh života). Također u navedenom citatu iz Postanka u originalu za živu dušu piše "nephesh". Riječ "nephesh" u Starom zavjetu spominje se preko 800 puta i označava cijelog čovjeka. Dakle čovjek nema dušu, čovjek je duša.
(Be)smrtnost duše
Učenje o besmrtnosti duše je pogansko i nema uporišta u Svetom pismu. Biblija jasno ukazuje da je Bog besmrtan (1. Tim 1,17), kao i činjenicu da je Bog jedini besmrtan (1. Tim 6,16). Teza o besmrtnosti duše je laž koja se proteže još od čovjekovog pada u grijeh i koja potječe od Sotone ( Postanak 3,4). Besmrtnost nije urođena ljudskom rodu, već je besmrtnost Božji dar.
"Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem." (Rimljanima 6,23). "Mi nismo stvoreni da umremo, čovek je stvoren da živi. Smrt ili zlo je jedan neprirodni entitet koji je ušao u ljudsku realnost, ali čovjek nikad sam u sebi neće imati besmrtnost. Čovjek ima uvjetnu besmrtnost, on može vječno živjeti ali samo pod jednim uvjetom, a to je da nikada ne kida vezu sa Bogom." [1]
Sudbina zlih
Jedna od najvećih zabluda u današnjem kršćanstvu jest zabluda o paklu gdje će nepokajani nakon svoje smrti biti zauvijek mučeni u paklu. Ovo učenje ne samo da odudara od cjelokupne poruke Biblije, nego je opasna prijevara koja iskrivljuje Božji karakter i Boga prikazuje kao tiranina i sadista, a ne kao Boga ljubavi i pravde. Kao što smo imali prilike vidjeti nekoliko redaka iznad plaća za grijeh je smrt. "U Bibliji piše da će zli biti "satrti" (Ps 37,9.34), da će izginuti (Ps 37,20; 68,2), da neće vječno živjeti u svjesnom stanju, već će biti spaljeni (Mal 4,1; Mt 13,30.40; 2 Pt 3,10). Oni će biti uništeni (Ps 145,20; 2 Sol 1,9; Heb 2,14), nestat će (Ps 104,35)." Za razjasniti ovu tezu treba ući u izvorni Biblijski tekst.
"Razni prijevodi Biblije često upotrebljuju riječ pakao kao prijevod hebrejske riječi šeol i grčke riječi had. Ovi izrazi obično se odnose na grob u kome - i pravedni i zli - čekaju, u nesvjesnom stanju, uskrsnuće. Budući da se današnji pojam pakla u velikoj mjeri razlikuje od onoga što hebrejski i grčki izraz znači, stanovit broj suvremenih prijevoda izbjegava riječ pakao, jednostavno navodeći hebrejsku riječ šeol i grčku had.
Suprotno od ovoga, grčka riječ gehena, koju na primjer engleski prijevodi Novog zavjeta također prevode riječju pakao, označuje mjesto kažnjavanja vatrom onih koji se nisu pokajali. Prema tome u Svetom pismu pakao nema uvijek isto značenje - i propust u nezamjećivanju ove razlike često je dovodio do velike zabune i zbrke.
Gehena je izvedenica od hebrejske riječi Ge Hinom, 'Dolina Hinom' - jedan klanac južno od Jeruzalema. Ovdje su Izraelci vršili neznabožački obred spaljivanja - žrtvovanja djece Molohu (2 Ljet 28,3; 33,1.6). (U našem prijevodu dolina Enomova) prorok Jeremija je prorekao da će zbog ovoga grijeha Gospod učiniti da ova dolina bude "dolina krvna", u kojoj će se leševi Izraelaca pokopavati sve dok ne bude bilo više mjesta za njih. Ostala tijela postat će "hrana pticama nebeskim." (Jr 7,32.33; 19,6; Iz 30,33). Jeremijino je proročanstvo nesumnjivo navelo Izrael da Ge Hinom smatra mjestom suda nad zlim, mjestom užasa, kazne i srama. Kasnije ga rabinska predaja smatra mjestom za spaljivanje leševa i smeća.
Isus je plamen Enoma upotrebljavao da prikaže pakleni oganj (Mt 5,22; 18,9). Tako vatra Enoma predstavlja uništavajući oganj posljednjeg suda. On je tvrdio da to dolazi poslije smrti (Lk 12,5) i da će pakao uništiti i tijelo i dušu (Mt 10,28)." [2]
Kada se u Bibliji govori o kažnjavanju zlih, često se spominje "vječna kazna". Ne postoji vatra koju je Bog zapalio na nekom mjestu imenom "pakao" koje je rezervirao za grešnike da bi nakon svoje smrti ondje trpjeli. Pakao je trenutak vremena u kojem će cijela zemlja biti pretvorena u divovsko goruće jezero (2. Petrova 3,9-13) u kojem će grešnici biti uništeni (svatko će dobiti kaznu sukladno svojim djelima), nakon kojega će zemlja biti obnovljena. Koristeći biblijsku analogiju pojam "oganj vječni" ne odnosi se na vatru koja će vječno gorjeti nego na njezine vječne posljedice, odnosno vječnu smrt, kao što npr za Sodomu i Gomoru piše da "ispaštaju kaznu u ognju vječnom", međutim Sodoma i Gomora ne gore još uvijek nego su posljedice njihovog uništenja vječne.
Namjena ognjenog jezera se također može se vidjeti kroz plan spasenja. Kada je čovjek pao u grijeh Bog je dao obećanje da će doći na zemlju i "platiti" umjesto čovjeka. Naredio je ljudima da kada god zgriješe i počine nešto što je loše, žrtvuju svoje najbolje Janje. To Janje simbolizira Isusa Krista i njegovu žrtvu koju će učiniti za ljudski rod te služi kao podsjetnik ljudima na Božje obećanje. Svi mi ljudi smo griješni i već u startu smo osuđeni na smrt jer smo se odvojili od izvora života. Ukoliko prihvatimo Krista i njegovu žrtvu, simbolički rečeno dobiti ćemo pomilovanje i Kristova žrtva pripisat će se nama kao naša vlastita. Teza o vječnom paklu diskreditacija je Isusa Krista i njegove žrtve budući da smo otkupljeni njegovom smrću, a ne vječnim paklom.
