Izlazak
Subota u Novom zavjetu
Subota i Krist.
Sveto pismo otkriva da je i Krist isto kao i Otac, bio Stvoritelj (vidi: 1 Kor 8,6; Heb 1,1.2; Iv 1,3). Prema tome i On je odvojio sedmi dan kao dan odmora čovječanstvu.
Krist je kasnije udružio subotu i sa svojim otkupiteljskim, kao i sa svojim stvaralačkim djelom. Kao veliki "JA JESAM" (Iv 8,58; Izl 3,14) On je priključio subotu Dekalogu kao moćnu uspomenu na ovaj tjedni sastanak sa Stvoriteljem i središte obožavanja Boga. On je dodao još jedan razlog za svetkovanje subote: spasenje Njegovog naroda (Pnz 5,14.15). Tako subota obilježava one koji su prihvatili Isusa kao Stvoritelja i Spasitelja.
Kristova dvostruka uloga kao Stvoritelja i Spasitelja čini očitom tvrdnju da je On kao Sin čovječji također "gospodar i subote" (Mk 2,28). Takvim autoritetom, On je mogao da je to htio odbaciti subotu, ali On to nije učinio. Naprotiv, On ju je primijenio na sva ljudska bića govoreći: "Subota je stvorena radi čovjeka." (redak 27.).
Tijekom svoje zemaljske službe Krist nam je bio primjer u vjernom svetkovanju subote. "Po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade da čita." (Lk 4,16). Njegovo sudjelovanje na bogoslužju subotom otkriva da ju je On potvrdio kao dan za službu Bogu.
Krist je vodio toliku brigu o svetosti subote da je, kad je govorio o progonstvu koje će se zbiti nakon Njegovog uzašašća, savjetovao svoje učenike u vezi s njom. "Molite", rekao je, "da vaš bijeg ne bude zimi ili u subotu." (Mt 24,20). To u biti jasno znači, kako je Jonathan Edwards zamijetio, "da su kršćani čak i tada bili obvezni strogo paziti na subotu."
Kad je Krist završio svoje djelo stvaranja - svoj prvi veliki čin u povijesti svijeta - On se odmarao sedmoga dana. Ovaj odmor označavao je dovršenje i savršenost. On je isto tako učinio i na kraju svoje zemaljske službe, kad je završio svoj drugi veliki čin u povijesti. U petak poslije podne, šestog dana tjedna, Krist je završio svoje otkupiteljsko djelo na Zemlji. Njegove su posljednje riječi bile "Svršeno je!" (Iv 19,30). Sveto pismo ističe da kad je On umro, "bijaše dan Priprave, i subota je već osvitala". (Lk 23,54). Nakon svoje smrti, On se odmarao u grobu, simbolično na taj način pokazujući da je dovršio otkup ljudskoga roda.
Tako subota svjedoči o Kristovom djelu stvaranja i otkupljenja. Svetkovanjem subote Njegovi sljedbenici raduju se zajedno s Njim zbog Njegovog dostignuća za čovječanstvo.
Subota i apostoli.
Učenici su svetkovali subotu. To se moglo vidjeti u vrijeme Kristove smrti. Kad je nastupila subota, oni su prekinuli svoje pripreme za pogreb, "u subotu se nisu micali prema propisu (Zakonu)", s planovima da nastave ovaj rad u nedjelju, "u prvi dan sedmice". (Lk 23,56; 24,1).
Kao što je činio Krist, i apostoli su imali bogoslužje sedmoga dana u subotu. Na svojim evanđeoskim putovanjima apostol Pavao je subotom išao u sinagogu i propovijedao Krista (Dj 13,14; 17,1.2; 18,4). Čak su ga i neznabošci pozvali da im propovijeda Božju riječ u subotu (Dj 13,42.44). U mjestima u kojima nije bilo sinagoge, on je tražio mjesto koje je bilo odvojeno za subotnje bogoslužje (Dj 16,13). Kao što je Kristovo sudjelovanje u subotnjem bogoslužju otkrivalo Njegovo prihvaćanje sedmoga dana kao posebnog dana za bogoslužje, tako je i Pavlovo sudjelovanje upućivalo na njegovo prihvaćanje.
Pavlovo vjerno svetkovanje tjedne subote stajalo je u oštroj suprotnosti s njegovim stavom spram godišnjih obrednih subota. On je jasno istaknuo da kršćani nisu bili obvezni svetkovati ove godišnje dane odmora, zato što je Krist prikovao na križ obredne zakone. On je rekao: "Prema tome, neka vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pića, ili zbog godišnjih blagdana, ili mlađaka, ili Subota! To je samo sjena starnosti koja je imala doći, a stvarnost je Krist." (Kol 2,16.17). Budući da se "kontekst ovog ulomka bavi obrednim predmetima, subote o kojima je ovdje riječ, su obredne subote hebrejskih godišnjih blagdana 'koje su sjena' ili slika čije se izvršenje trebalo ispuniti u Kristu."
Isto tako i u Poslanici Galaćanima apostol Pavao prigovara poštovanju zahtjeva obrednog zakona. On je rekao: "Brižno slavite određene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud mučio za vas." (Gal 4,10.11).
Mnogi su stekli dojam da Ivan ima u vidu nedjelju kad iznosi: "U dan Gospodnji padoh u zanos". (Otk 1,10). (U izvornom biblijskom tekstu stoji "dan Gospodnji.") U Bibliji je, pak, jedini dan koji se odnosi na posebnu Gospodnju svojinu subota. Krist je izjavio: "A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi Bogu tvojemu" (Izl 20,10; Izl 31,15). Kasnije ga je nazvao "sveti dan" (Iz 58,13). Krist je sebe nazvao "Gospodarem subote" (Mk 2,28). Budući da je u Svetom pismu jedini dan koji Gospod naziva svojim sedmim danom, dan subota, logično je zaključiti da je to bila subota na koju se apostol Ivan pozvao. Svakako ne postoji nikakav biblijski raniji slučaj koji bi upućivao na to da on primjenjuje ovaj pojam na prvi dan tjedna ili nedjelju.
Biblija nam nigdje ne nalaže da svetkujemo bilo koji drugi dan osim subotu. On nije prozvao nijedan drugi tjedni dan blagoslovljenim i svetim, niti Novi zavjet upućuje na to da je Bog zamijenio subotu nekim drugim tjednim danom.
Naprotiv, Sveto pismo otkriva da je Božja namjera da Njegov narod kroz cijelu vječnost svetkuje subotu: "Jer kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom - riječ je Jahvina - tako će vam ime i potomstvo trajati. Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim - govori Jahve." (Iz 66,22.23).
