Izlazak
Što Biblija kaže o smrti?
U kršćanskom svijetu postoje razna vjerovanja o smrti. Mnogobrojne zablude najčešće proizlaze iz teologije koja svoja uporišta uglavnom temelji na teško razumljivim stihovima Biblije. Mnogi kada tumače Sveto pismo, ne obrate pozornost na povijesnu i kulturološku pozadinu u kojem je biblijska knjiga pisana. Također ni ne mare o literarnoj vrsti teksta, je li knjiga napisana kao poezija, biografija, povijesna knjiga ili proročka knjiga puna simbolike. Kada želimo dobiti uvid o učenju Biblije o nekoj temi, jedan od principa tumačenja je taj da se prvo sagledaju brojne jednostavne, lako razumljive izjave o određenoj temi, a potom se u svjetlu jasnih biblijskih redaka pristupa zamršenijim stihovima. Stoga cilj ovog teksta je dobiti uvid o smrti i stanju mrtvih na temelju jasnih biblijskih izjava.
Duh i duša.
Mudri Salomon je rekao što se događa s čovjekom nakon smrti: "Tada će se prah vratiti u zemlju kao što je i bio, a duh će se vratiti Bogu."(Propovjednik 12,7). Da bi razumjeli ovu izjavu, trebamo se vratiti trenutku kada je Bog stvorio čovjeka.
U Postanku 2,7 zapisan je sljedeći izvještaj. “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života(hebr. ruach). Tako postane čovjek živa duša(hebr. nefesh).“ Hebrejska riječ ruach ima dva značenja, jedno je dah, a drugo duh, te zajedno s prahom zemaljskim materijom čini dušu. Stoga duša, nefesh, što na hebrejskom doslovno znači i živo biće, nije neka mistična sila neovisna o tijelu. U Propovjedniku 12,7 piše da se tijelo vraća u prah, a duh (ili dah života) se vraća Bogu. Ova jednadžba prikazuje taj odnos:
prah zemaljski + dah života = živa duša.
prah zemaljski - dah života = mrtvo tijelo
Ako biste izrađivali drveni sanduk to bi bilo ovako:
daske + čavli = sanduk.
S nekoliko dasaka i čavala načinili biste sanduk. Kod rastavljanja izvukli biste čavle i stavili ih na jednu stranu, a daske na drugu. Što se dogodilo sa sandukom? Više ga nema dok ga ponovno ne sastavite. Tako je i sa smrću. Uzmete li dah, tu životnu iskru koja dolazi od Boga, tijelo će se raspasti i vratiti u prah. Postavlja se onda pitanje, što se događa s nama kada umremo?
San.
U Ivanu 11,11-14 Isus uspoređuje smrt sa snom. “’Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.’ Rekoše mu nato učenici: ‘Gospodine, ako spava, ozdravit će.’ No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče posve otvoreno: ‘Lazar je umro.“’ Marko(5, 35-43) i Matej(9, 18-26) iznose priču o oživljavanju djevojčice čija je smrt isto uspoređena sa snom. Biblija više od pedeset puta uspoređuje smrt sa snom. Kada čovjek spava, on miruje i nije svjestan zbivanja oko sebe.
U Psalmu 146,4 čitamo: “Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća i propadaju sve misli njegove.“ Mrtvi ne hvale Boga (Psalam 115,17). Mrtvi ne znaju ništa: “Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.“ (Propovjednik 9,5)
Besmrtnost.
Ljudska bića nisu besmrtna; besmrtan je samo Bog (vidi 1. Timoteju 6,16). Besmrtnost dobivamo uvjetno, i to tek kad Isus ponovo dođe (vidi 1. Korinćanima 15,51-55) i sa sobom donese nagradu – vječni život (vidi Otkrivenje 22,12).
Biblija u Ivanu 14,1-3 kaže da je Nebo stvarno mjesto. “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“
Bog će nam dati slavna besmrtna tijela (Filipljanima 3,21 i1. Korinćanima 15,51-55). Više neće biti fizičkih nedostataka; oči slijepih će progledati, uši gluhih se otvoriti, a bogalji ozdraviti (Izaija 35,3-6). Imat ćemo kuće u kojima ćemo živjeti. Sadit ćemo vinograde i jesti njihov rod (Izaija 65,21-23), dok će vuk i janje zajedno pasti. U Božjem novom kraljevstvu vladat će spokojstvo (Izaija 65,25) i sam Bog bit će s nama. Krist će prebivati među nama i ništa nas od njega neće odvojiti kroz čitavu vječnost u kojoj ćemo iz dana u dana rasti i razvijati svoje Bogom dane sposobnosti.
